Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju

Trg Republike Srpske 1
78000 Banja Luka
Tel: 051 339 324;
Fax: 051 339 647
e-mail: meoi@meoi.vladars.net

Odjeljenje za analizu uticaja
propisa RS

Tel: 051 339 314
e-mail: s.maric@meoi.vladars.net

Tel: 051 339 315
e-mail: s.jagodic@meoi.vladars.net

Šta je RIA?

RIA (engl. Regulatory Impact Analysis) je proces analize uticaja propisa na poslovni ambijent i predstavlja ključni instrument u kreiranju boljih regulativa. Ovaj instrument definiše da predlagač zakona ima obavezu da izvrši analizu procjene uticaja određenog propisa, precizira koji se konkretan problem rješava novim propisom, objasni da li će koristi prilikom primjene rješenja koja nudi biti veće od troškova i ubijedi zainteresovane da će novi propis uticati na ulazak i izlazak sa tržišta i na tržišnu konkurenciju.

U generalnom kontekstu "bolje regulative" Evropska komisija preporučuje zemljama članicama da utvrde programe pojednostavljenja acquies u svrhu stvaranja kvalitetne regulative i podržava strukturu rada prihvaćenu u skladu sa njihovim nacionalnim zakonodavstvima.

 

Procjena uticaja propisa je dokument koji prati prijedloge propisa, a u cilju pružanja podrške procesu odlučivanja koju prati duboka analiza sa raspoloživim regulatornim opcijama i mogućima uticajima koji mogu proizaći iz njih. Evropska komisija je uvela procjenu uticaja propisa - RIA 2003. godine, a 2006. godine je objavila unapređenje ekonomske analize predložene regulative, koja se odnosi na konkurentnost, dajući veliki značaj konsultacijama sa zainteresovanim privrednim subjektima. Cilj ove procedure je da identifikuje alternativne moguće opcije i njihov vjerovatni pozitivni i/ili negativni uticaj, posebno se fokusirajući na ekonomske, socijalne i ekološke efekte.

 

"Giljotina propisa" je projekat Vlade Republike Srpske, sufinansiran od strane USAID i WB/FIAS. Započet je kako bi se sadašnji poslovni propisi preispitali i popravili tako da se zastarjele odredbe uklone ili izmijene. Ovaj proces je rezultirao smanjenjem operativnih troškova, uklanjanjem administrativnih prepreka za poslovanje i smanjenjem mogućih izvora korupcije. Takođe, ova metoda je preteča stvaranju jasnih i predvidljivih propisa. U skladu sa praksom EU, "Giljotina propisa" je prethodnik za cjelovito i održivo sprovođenje analize procjene uticaja propisa na poslovno okruženje (RIA).

 

Sljedeći prirodni korak u reformi javne uprave Republike Srpske, između ostalog, bi bio prelazak na cjeloviti sistem procjene uticaja propisa. Ovaj cilj je moguće ostvаriti uvođenjem procesa za provjeru kvaliteta i procjenu uticaja, te uvođenjem metodologije za sastavljanje novih zakona i propisa (ex ante provjera), preuzimanje dobre prakse  ЕU i uvođenje sveobuhvatnog procesa konsultacija učesnika u sistemu. Uključivanjem mehanizma transparentnosti, provjere i analize olakšao bi se proces tranzicije, modernizovala bi se regulatorna stečevina, uklonile administrativne barijere, smanjili troškovi i upotpunile regulatorne praznine.

 

U izvještaju koji je OECD objavio 1997. godine, definisana je "najbolja praksa" koja se smatra preduslovom efikasne analize procjene uvođenja propisa:

-         analiza procjene uticaja propisa mora se ugraditi u ukupan sistem formiranja stavova prema pojedinoj politici

-         analize procjene treba sprovoditi što je više moguće, bez obzira na političke pritiske

-      treba jasno odrediti odgovornost za sprovođenje analize procjene

-      zakonodavna tijela treba osposobiti kako bi bila svjesna važnosti analize procjene uticaja propisa

-      treba razviti analitičke metode, uključujući analizu troškova i koristi kao i metode prikupljanja podataka

-      napori procjene uticaja propisa treba da budu jasno usmjereni, a upotrebljena sredstva dobro raspoređena

-      analizu procjene uticaja propisa treba sprovoditi tokom faze izrade nacrta i tako je ugraditi u proces donošenja odluka

-      vladi, javnosti i svim zainteresovanim stranama treba saopštiti rezultate analize

-      analizu procjene uticaja propisa treba primjenjivati kako na nove, tako i na postojeće propise.

 

Praksa u zemljama OECD-а pokazuje da RIA procedure povećavaju razumijevanje uticaja vladine politike, ujedinjuju različite interese i pristupe problemu, poboljšavaju transparentnost vladine politke, i povećavaju odgovornost u upravljanju javnim resursima.

 

RIA se treba primjenjivati na vrijeme, tako da se obezbijedi puna odgovornost onih koji pokreću inicijativu i odlučuju o potrebi donošenja novih i izmjenu postojećih propisa uzimajući u obzir okolnosti i zahtjeve procjene uticaja propisa na poslovno okruženje. RIA bi uporedo predstavljala protivtežu u izradi novih propisa i bila bi srce bolje regulative. To ne znači da je RIA isključivo oruđe za unapređenje biznisa, ali uključuje razmatranje tržišnog neuspjeha, kontraefekte, konkurenciju i ponašanja potrošača i organizacija.

 

Da bi se institucionalizovao proces procjene uticaja propisa na poslovno okruženje, potrebno je preduzeti sljedeće korake:

  1. osigurati ovaj proces u ranoj fazi, kako bi se mogle identifikovati oblasti na kojima bi se кoncentrisali resursi i analiza
  2. osigurati uključivanje ex post procjene rezultata primjene regulative kako bi se provjerilo ispunjenje željenih ciljeva koji su se postavili u ex ante analizi
  3. odrediti u kontekstu politike potrošača i politike konkurencije, adekvatnu metodologiju ex ante i ex post procjene
  4. osigurati sposobnost i nadležnost institucije da promoviše procjenu uticaja i da se obezbijedi odgovarajuća ekspertiza
  5. obezbijediti pravovremenu i ciljanu podršku za predlagače zakonskih rješenja u svrhu jačanjа analitičkih vještina, kao i vještina u procesu odlučivanja  (obezbijediti obuke)
  6. razvijati svijest "dobre prakse" u okviru tima određenog da radi na predmetnom zadatku i osigurati minimum standarda koji će se dosljedno primjenjivati
  7. utvrditi jasne i određene kriterije kada je u pitanju uticaj na konkurenciju i uticaj na mala i srednja preduzeća, kao i uticaj na budžet, te utvrditi prag da li će se ići u punu proceduru RIA
  8. uspostaviti podršku i sistem vođenja za bolju regulativu, tako da odgovara svim ostalim institucijama i da je lak za provođenje, te da je adekvatna politici održivog razvoja Republike Srpske
  9. dati poseban značaj pitanju institucionalne postavke RIA tako da bude osnova za proces odlučivanja i bolje regulative.

Posebno je potrebno posvetiti pažnju principu proporcionalnosti (utrošak sredstava za analizu treba da bude opravdan efektima regulative), kao preduslovom razvoja procjene uticaja propisa, odnosno resurse bi trebalo više koncentrisati na kvalitet procjene uticaja propisa sa znatnim uticajem. Procjena uticaja propisa je zadatak koji zahtijeva vrijeme i resurse administrativnog organa zaduženog za izradu zakona. Zato bi dubina analize efekata trebalo da odgovara uticaju predloženog nacrta zakona. Potrebno je obezbijediti i zvanično praćenje propisa koji podliježu procjeni uticaja kako bi se nadgledala njihova primjena i omogućila komparacija ex ante i ex post analize. Nacrti propisa bi se morali objavljivati zajedno sa analizom o procjeni uticaja propisa, a jedno centralizovano mjesto objavljivanja bi moglo biti dovoljno.

 

Dobra analiza i razumijevanje procjene uticaja zakonodavnih promjena koje donosi proces usklađivanja zakonodavstva sa acquis–оm olakšavaju proces tranzicije i smanjuju poteškoće za ljudske, finansijske i druge resurse. U kontekstu integracije u EU ciljevi analize uticaja uvođenja propisa EU su pružanje informacije organima državne uprave i privatnom sektoru o političkim, privrednim, socijalnim i ekološkim uticajima usvajanja određenih politika EU ili pojedinih propisa, odnosno direktiva.

 

Dakle, u procesu evropskih integracija glavni ciljevi RIA-е su sljedeći:

-         procijeniti najilplativiji način sprovođenja propisa EU, uključujući razmatranje mogućih institucionalnih rješenja u svrhu postizanja utvrđenih ciljeva propisa

-    procijeniti troškove sprovođenja i nadgledanja sprovođenja kako bi se mogli uziti u obzir pri planiranju državnog budžeta

-    osigurati odgovarajuće informacije poslovnim subjektima i drugim grupama na čije će poslovanje uticati promjene koje donosi prilagođavanje propisima EU

-    utvrditi troškove kako bi se olakšali pregovori sa EU-om i, ako je potrebno zatražili prelazni periodi

-    pokazati EU da država kandidat ozbiljno shvata sprovođenje i da može odgovoriti na pitanja vezana za sprovođenje koja redovno postavlja Evropska komisija.

 

Budući da država koja pristupa EU mora usvojiti i sprovesti acquis, moglo bi se pogrešno zaključiti da sprovođenje analize procjene uvođenja propisa nema smisla. Međutim, to nije tačno, jer postoje različiti načini usklađivanja zakonodavnih okvira država kandidata okviru EU. Uredbe se moraju usvojiti u cjelosti bez izmjena i dopuna, jer se odnose na slučajeve kada je potpuna ujednačenost među državama članicama neophodna. Direktive su mnogo fleksibilnije. Sastoje se od "osnovnih zajedničkih zahtjeva" koji se moraju ugraditi u nacionalno zakonodavstvo, ali način na koji to treba učiniti nije utvrđen. Zbog toga je primjena analize procjene uvođenja propisa neophodna u odlučivanju o optimalnom načinu usvajanja i sprovođenja direktiva EU.

 

Osim toga analiza procjene uvođenja propisa važna je i pri utvrđivanju vremenskih prioriteta usklađivanja propisa, planiranja budžeta i odnosa državne uprave prema onima na koje će sprovođenje propisa uticati. Primjenom ove analize zakonodavna tijela će odabrati smjer i instrumente odlučivanja, metodu sprovođenja i nadgledanja sprovođenja, institucionalni okvir, uvođenja instrumenata i pregovaračke strategije prema EU.

 

Države koje se uključuju u proces evropskih integracija suočene su sa velikim brojem propisa koji se moraju usvojiti i sprovesti u kratkom roku. S obzirom na veliki broj propisa, treba razviti i metode utvrđivanja prioriteta i odabira direktiva EU koje bi trebalo podrobnije procijeniti. Za integracijsku politiku ne postoji opcija "ne propisati" koja je inače na raspolaganju donosiocima odluka, ali postoji mogućnost pregovaranja o prelaznom periodu za početak sprovođenja.

 

Države kandidati koje žele pristupiti EU nalaze se pred zadatkom usvajanja i sprovođenja oko osamdeset do stotinu hiljada stranica sa tekstovima zakona EU, a pod vrlo velikim pritiskom rokova, za razliku od uobičajene situacije u kojoj se prijedlozi zakonskih propisa donose kontinuirano i srazmjerno su predvidljivi. Budući da se analiza procjene uvođenja propisa ne može sprovesti za sve direktive EU, treba utvrditi prioritete za vrednovanje važnijih propisa. Kriterij za odabir propisa za koje će se isplatiti analiza procjene uticaja mogu uključivati prirodu i troškove usvajanja pojedine politike EU (za propise čije sprovođenje pretpostavlja visoke troškove možda će biti potrebno zatražiti prelazni period), iskustvo drugih članica EU, iskustvo država kandidata, mišljenja predstavnika resornih ministarstava, te mišljenja sindikata i drugih zainteresovanih grupa društva.

 

Važnost uvođenja procjene uticaja propisa (RIA) u Bosni i Hercegovini, a time i u Republici Srpskoj, posebno je značajna sada nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Sprovođenje odredaba SSP-a, zahtijevaće velike promjene u zakonodavnom okviru Republike Srpske. Te promjene će donijeti privredne, finansijske, pravne i socijalne uticaje koje treba analizirati i procijeniti, kako bi proces integracije sa Evropskom unijom bio efikasan.

Šta je RIA - obuka 2010

Metodološki priručnik Evropske komisije za RIA

Prezentacija - Cezar Kordova 19.06.2008.